KRONIČNA
UPALA PROSTATE
(>Prostatitis
chronica<)
1. ŠTO OPĆENITO REĆI O PROSTATI?
Veliki broj ljudi, nažalost, još uvijek ne zna što je prostata, gdje je smještena
i čemu služi iako ponekada upotrebljavaju tu riječ. Tako je nerijetko čuti kako
se govori >imam prostatu<, >moje smetnje su od prostate< i slično
a da se o prostati zna vrlo malo ili ništa. Očito je da postoji potreba pojašnjena
tog pojma i niza poremećaja koji predstavljaju bolest tog organa.
Prostata (grčki: prostates = koji naprijed stoji, žlijezda predstojnjača kod
muškarca) je muška spolna žlijezda smještena pred mokraćnim mjehurom.
Tri su grupe bolesti prostate koje bolesnika u najvećem broju dovode k specijalisti
urologu: upalne bolesti prostate, dobroćudna uvećanja i karcinom odnosno rak
prostate. Svaka od njih ima svoju specifičnu sliku i tijek ali i niz jednakih
elemenata koji se tek specijalističkim pregledom dadu međusobno razdvojiti,
prepoznati i liječiti. Važno je da muškarac na vrijeme uoči neke od znakova
kako bi se postupak utvrđivanja tipa bolesti i njeno liječenje moglo sprovesti
na vrijeme i uspješno.
Upalna oboljenja prostate, pa jasno i kronična upala, daju određene znake ili
kako to obično stručno zovemo simptome, koji bi trebali motivirati bolesnika
da se javi urologu jer tegobe koje nastaju kao posljedica zapuštene kronične
upale prostate mogu u znatnoj mjeri remetiti svakodnevni život na fizičkom i
psihičkom planu a i u komunikacijskom djelu predstavljati izvjestan problem.
Upalne bolesti prostate (>prostatitis<) danas se dijele na dvije grupe:
akutna upala prostate i kronična upala prostate s tim da se kod kronične upale
razlikuju tri oblika: kronična upala uzrokovana bakterijama, kronična upala
kod koje bakterije ne uspijevamo utvrditi i bolna prostata. Sve tri podgrupe
kronične upale prostate neki objedinjuju u nazivu >prostatični sindrom<
>muški adneksitis< ili slično. U nastavku nekoliko riječi upravo o kroničnoj
upali prostate.
2. GRAĐA I FUNKCIJA PROSTATE
Da bi smo razumjeli bolesti prostate moramo poznavati njenu građu i ulogu u
tijelu. Na početku je navedeno da je ona spolna žlijezda smještena pred mokraćnim
mjehurom, na početku mokraćne cijevi muškarca koju u cijelosti obavija u dužini
od oko 4 cm od njenog početka. Dakle, prostata je smještena duboko u maloj zdjelici,
iza stidne kosti a ispred završnog dijela debelog crijeva. Oblikom je slična
pitomom kestenu, širine do 4 cm a debljine oko 2 cm. (sl. 1.odnosi prostate
prema okolini)
Građena je od dvije vrste
tkiva, žljezdanog za proizvodnju tekućeg sadržaja koji postaje sastavni dio
sjemene tekućine (>spermet<) i mišicnog tkiva (>glatki mišići<)
koje obavija ove žlijezde čineći tako vanjski omotac prostate koji možemo zamisliti
kao koru od naranče ako je ta usporedba primjerena. Kada govorimo žljezdanom
tkivu onda mislimo na posebne mikroskopske formacije kanalića (25-30) nepravilno
proširenog izgleda čija površna sluznica izlučuje ranije spomenutu tekućinu.
Ovi kanalići probijaju mokraćnu cijev koju je prostata obavila i tako oblikuju
dvadesetak otvora na njenoj stražnjoj strani. Kroz prostatu prolaze i sjemenovodi
kojima se priključuju na bazi prostate sjemeni mjehurići. (sl.2. skica prostate
s žljezdama).
Mišični omotač žljezdanog dijela prostate svojim snažnim stezanje u fazi orgazma
omogucava istjecanje tekućeg sadržaja kao sastavnog djela sjemene tekućine (sperme)
Ovu složenost u građi dodatno kompliciraju krvne žile, limfne žile i živci prostate
s nizom mogućih poremećaja vezanih opet za njih. Svakako je važno reči da je
prostata smještena izvan trbušne šupljine te tako nema doticaja s crijevima
niti ostalim trbušnim organima iako se može njena stražnja strana napipati kroz
završetak debelog crijeva. Jednako je važno uočiti da je prostata (ili bolje
žljezdano tkivo prostate) indirektno, preko mokraćne cijevi u >u kontakt<
s vanjskim svijetom što nam omogučava objasniti neka bolesna stanja.
3. KOJI SU UZROCI KRONIČNE UPALE PROSTATE?
Kronična bolest nekog organa, pa tako i kronična bolest prostate, predstavlja
u većoj ili manjoj mjeri trajno poremećenu funkciju. Ovdje treba naglasiti da
kroničnoj bolesti prostate prethodi akutna ili subakutna bolest različitog intenziteta,
od vrlo impresivne slike bolesti koja zahtijeva bolničko liječenje do blažih
i manje dramatičnih stanja koje bolesnik može i >prehodat<. Rezultati
toga može biti kronična bolest prostate, kronični prostatitis.
Uzročnici kroničnog bakterijskog prostatitisa su mikroorgnizmi razlicitih vrsta
(Escherichia coli, Proteus, Enterococcus, Klebsiella, Neisseria gonrrhoeae itd.)
koje prodiru u prostatu i izazivaju bolesno stanje koje zovemo upala a karakteriziraju
je opći znaci: bol, oteklina, crvenilo, toplina i oštečenje funkcije. Mikroorganizmi
do prostate mogu doći ulaznim putom, od vanjskog otvora mokraćne cijevi do dijela
mokraćne cijevi koji prostata obavija, a potom kroz ranije spomenute žljezdane
otvore do u samu prostatu, zatim iz mokraćnog mjehura, silaznim putem ili širenjem
preko krvi iz drugog mjesta tijela odnosno limfnim žilama uglavnom iz neposredne
okoline. Uz navedene putove širenja mikroorganizama, neka stanja kao što je
šećerna bolest, suženje mokraćne cijevi ili njeno mjestimično proširenje, posebno
pogoduju razvoju bolesti. Jednako tako i medicinske radnje s određenim instrumentima
mogu dovesti do prodora mikroorganizama u prostatu i time do upale.
4. KOJI SU ZNACI KRONIČNE UPALE PROSTATE?
Kronični prostatitis se može manifestirati s različitim znacima (simptomima)
kako po lokalizaciji tako i po intenzitetu. Može biti jače naglašen samo jedan
simptom ali mogu se pojaviti u raznovrsnim kombinacijama. Generalno, sve znake
kronično upaljen prostate možemo podijeliti u tri grupe: bolni simptomi ( bol
izmedu mošnje i čmara, bol u donjim leđnim dijelovima, bol u donjem trbuhu,
bol u sjemenicima , bol u spolnom udu i bol kod mokrenja), znači poremečenog
mokrenja ( nepotpuno mokrenje, ponovni poziv na mokrenje u periodu manjem od
2 sata, mokrenje na mahove, slabi mlaz mokraće, mokrenje s napinjanjem ili uz
pritisak, noćno mokrenje) i konačno znaci (simptomi) vezani za seksualne poremecaje
( smetnje erekcije, bolovi kod ejakulacije, krv u spermi, umanjena želja za
seksualnim odnosom, preuranjena ejakulacija).
Vec iz samog nabrajanja simptoma vezanih za kroničnu bolest prostate dade se
naslutiti težina ove bolesti i sve poteškoće s kojima se susreće dakako prvo
bolesnik, a potom u svim fazama i urolog.
5. KAKO POSTAVITI DIJANOZU KRONIČNOG PROSTATITISA?
Da bismo postavili dijagnozu kroničnog prostatitisa, prvo moramo pažljivo saslušati
tegobe bolesnika vezane za gore navedene znake. Ima li bolesnik bolove, na kojem
mjestu i kojeg intenziteta, ima li smetnje s mokrenjem i kakvog su one karaktera
te ima li smetnje seksualne sfere i koje?
Iza ovoga slijedi pregled bolesnika koji uključuje obavezni pregled prostate
kroz debelo crijevo prstom. Odmah valja reći da na našim prostorima muškarci
neopravdano zaziru od ovog pregleda čak do te mjere da i kod evidentnih zakova
bolesti odustaju zbog tog pregleda od specijalističko urološkog pregleda. Jasno
je da niti jedna manipulacija s ljudskim tijelom u smislu različitih pregleda
nije ugodna, ali staviti na vagu jednu malu neugodnost spram onoga što nam u
konačnici taj pregled može donijeti uistinu je neopravdano.
U dijagnostičke preglede dolaze različite vrste ispitivanja mokraće, sperme,
prostatičnog iscjetka, sekreta mokracne cijevi (mikrobiološka ispitivanja) i
laboratorijske pretrage krvi. Osim toga potrebno je učinit ultrazvucni pregled
prostate te funkcionalne pretrage vezane za akt mokrenja. U nekim slučajevima
za razjašnjenje postojecih tegoba treba učiniti pregled mokraćne cijevi pod
kontrolom oka (uretrocistoskopija) a ponekad i mikroskopska analiza materijala
dobivenog aspiracionom punkciom prostate. U sklopu dijagnostičkih pretraga dolazi
nerijetko se ukazuje potreba za rentgenološkim ispitivanjem (IVU, CT zdjelice,
NMR). Cilj svih ovih pretraga je utvrditi uzrok (uzročnika ili uzročnike) kronične
upale prostate i potom provesti što je više moguće ciljano liječenje. Brojni
dijagnostički postupci vraćaju nas na početak ovog teksta kada smo kroničnu
upalu prostate podijelili na onu uzrokovanu bakterijama zatim na onu gdje mikroorganizme
ne uspijevam izolirati te na stanje takozvana >bolne prostate<. Jasno
je da će rezultati naših dijagnostičkih postupaka rezultirati i određenim načinom
liječenja. Upravo složenost oboljenja, koji neki nazivaju i >sindrom prostate<
ili >muški adneksitis< zahtijeva s jedne strane strpljivost a s druge
upornost kako bismo došli do željenog cilja.
6. KAKO LIJEČITI KRONIČNU UPALU PROSTATE?
Liječenje >kronične upale prostate< s navedenim podvrstama provodi urolog!
Terapija će se provoditi ovisno o tome kakvi su rezultati učinjenih pretraga,
kakav je intenzitet tegoba, te kakva je slika bolesti općenito.
U pravilu potrebno je sukladno rezultatima mikrobioloških istraživanja (ako
je utvrdeno postojanje na lijekove osjetljivih mikroba), ciljano propisati antibiotike
a uz njih sredstva za smanjenje boli i mišičnog grča (spazmoanalgetika). Uz
to se preporučuje regulacija stolice i balenoterapija (kupke cijelog tijela
ili dijela tijela u toplim ljekovitim vodama ili običnoj vodi). Treba naglasiti
da je antibiotska terapija dugotrajna, 4 tjedna i više, te da često puta treba
kombinirati one antibiotike za koje se i iskustveno zna da daju dobar odgovor
na liječenje imajući na umu rezultate mikrobiološkog ispitivanja. Uz to se kod
kroničnog prostatitisa s posebno naglašenim iritativnim simptomima propisuju
i lijekovi koji djeluju na opuštanje mišića i tako smanjuju iritativne simptome
(a- blokatori). Kako je slika bolesti veoma različita tako je i terapijski spektar,
dakle oblici liječenja, dosta širok, posebno kada se uzme u obzir oblike nebakterijskog
prostatitisa i sklopa poremećaja takozvane bolne prostate (prostatodinija).
I izvjesnim, posebno odabranim slučajevima bolesti mogu se primijeniti i neki
kirurški postupci.
7. ŠTO REĆI NA
KRAJU?
Treba reći da kronični prostatitis nije uvijek lako dijagnosticirati niti liječiti.
Ponekad znamo reči da ta bolest predstavlja >križ< u urologiji zbog svoje
šarolike slike, zbog intenziteta koji je promjenjiv, zbog dugotrajnosti smetnji
i konačno zbog dvostrukog nezadovoljstva nezadovoljan je onaj koji boluje
od te bolesti a ne uspijeva je brzo i potpuno riješiti svojih tegoba a nezadovoljan
je i liječnik, urolog, koji ne uspijeva uspješno izliječiti bolest. No to nikako
ne smije značiti odustajanje od dijagnostičkih postupaka i liječenja. Naprotiv,
smetnje koje se javljaju kod kronične upale prostate su itekako dobar razlog
za posjet liječniku jer one često puta bitno remete kvalitetu svakodnevnog života.
Zar pojava smetnji sa mokrenjem različitog tipa ili bol ili poremećaj seksualne
sfere nije dostatan znak za poremećaj našeg zdravlja? Ne smijemo dozvoliti da
nas stid ili bilo što drugo spriječi u rješavanju našeg problema. Kronični prostatitis
na sreću nije smrtonosna bolest, no njezino stavljanje pod kontrolu može nam
u velikoj mjeri uljepšati život a i spriječiti neke dodatne često ozbiljnije
poremećaje fizičkog i psihičkog aspekta zdravlja.
Dr.med. Željko Petek, specijalist urolog
Privatna
specijalistička urološka ordinacija
Osijek,
A. Hebranga 67.
tel.
031/358-353
povratak
na: teme - naslovnu stranu