Prošlo stoljeće karakterizirano je nizom različitih civilizacijskih uspjeha koje, iako su često imale i suprotne efekte od željenog, ipak u cijelosti rezultiraju pozitivnim pomakom čovječanstava. Nove tehnologije, nova znanja iz medicine, biologije, kemije i drugih nauka, kada ih promatramo u direktnom odnosu prema čovjeku, rezultirala su, barem u onom naprednijem djelu svijeta, ranijim prepoznavanjima različitih bolesti, bržim dijagnostickim postupcima, učinkovitijom terapijom i boljom brigom nakon završetka lijećenja.
S druge strane, opći napredak civilizacije donosi nove kvalitete stanovanja, oblaćenja, prehrane i odnosa u društvu. Sve to je u konačnici produljilo i produljuje ljudski vijek tako da je prosjećna duljina života žena u razvijenim društvima prešla granicu od 80 godina a duljina života muškaraca joj se sve više približava.
Je li to u većoj ili manjoj mjeri ono ćemu težimo? Je li cilj živjeti što je moguće duže? Sasvim sigurno da. To je naša težnja k besmrtnosti s kako god stajališta je analizirali; filozofskog, sociološkog, teološkog, biološkog, medicinskog ili drugog. Današnji svijet se silno trudi, barem kada se tiće života općenito, spoznati što više, prodrijeti što dublje u njegove tajne i tako što dalje odmaknuti od sebe granicu biološke neminovnosti koju zovemo smrt. I uspijeva u tome. Život postaje sve duži i duži, sve važniji i važniji, sve ljepši i ljepši. Ne na žalost i svugdje za sve. Puno je naravno mjesta gdje je vrijednost života ništavna, dužina mala a kvaliteta ispod dostojanstva, no treba se nadati da ce ovo, 21. stoljeće i stoljeća pred nama ipak približno ujednačiti razinu života ove civilizacije.
Dakle, kako god da je interesantno baviti se pitanjem dužine života, tako u posljednje vrijeme postaje sve više predmet izučavanja njegova kvaliteta, njegova punina u najširem smislu riječi; i medicinski i svakako drugačije. Mi želimo živjeti dugo, ali želimo živjeti i kvalitetno, dinamicno, svjesni sebe i svijeta u kojemu jesmo.
Današnja medicinska misao dobro zna da je čovjek jedan dinamički biološki princip, stalna mijena od zaćeća do smrti, pa i kada ne govorimo o bolesti u tom životu. U toj spoznaji pojedina razdoblja života su nam draža i željeli bismo ih što duže zadržati, a pojedine faze željeli bismo preskočiti, ili učiniti što prihvatljivijima ili barem podnošljivijima. Posve je razumljivo da bismo željeli izbjeci ili ublažiti bolest, pa ako i imamo sreće da ne poboljevamo, ipak godine nose odredene promjene koje mijenjaju kvalitetu života na način koji bismo željeli izbjeći.
Poodavno je poznato, i o tome se jasno govori u medicinskim krugovima a i u svakodnevnom životu, da žena u odredenoj dobi doživljava «promjenu». Manje je znano i manje se govori o «promjeni» kod muškarca. O ćemu se zapravo radi?
Pođemo li od onoga o čemu se više zna, o «promjeni» kod žene, nužno je ukratko pojasniti neke pojmove radi izbjegavanja nejasnoća; menopauza (grc. men= mjesec+grc. pausis=prekid, prestanak) znači definitivni prestanak mjesećnice (menstruacije) kod žene iako se ovaj pojam često upotrebljava i za iskazivanje vremena «promjene» kod žene koje je poznatije pod nazivom klimakterij (grc. klimakter= stupanj, precaga na ljestvama). Dakle klimakterij žene je razdoblje u životu žene koje se proteže od kraja reproduktivne sposobnosti, prestanka menstruacije (menopauza) i neko vrijeme iza toga. U hrvatskom jeziku se za to vrijeme (vrijeme klimakterija, «promjene») ponekad upotrebljava izraz «precvijet». To burno razdoblje u životu žene karakterizirano je postepenim prestankom funkcije jajnika uz brojne promjene tijela, psihe i hormonalne ravnoteže.
Postoji li kod muškarca vrijeme «promjene», vrijeme klimaterija? Nedvojben, da! Istina je da se o promjeni kod muškarca znatno rjeđe govorilo i manje znalo, uključujući i znanstvene krugove, ali u posljednje vrijeme to postaje sve aktualnija tema i sve prisutnija medicinska djelatnost. Što je to vrijeme «promjene» kod muškarca?
Pod promjenom kod muškarca podrazumijevamo manifestaciju razlicitih znakova (simptoma) koji mogu nastupiti pojedinaćno ili u kombinaciji a nastaju kao posljedica promijenjene hormonalne aktivnosti odnosno promijenjene hormonalne ravnoteže. Dogadaju se dakle i tjelesne (somatske) i duševne (psihičke) i hormonalne promjene. Za «promjenu» kod muškarca danas u svijetu upotrebljavamo više izraza (sinonimi) pa ih valja naznačiti: andropauza, klimakterium virile, PADAM-sindrom (Partialles Androgen-Defizit des alterden Mannes ili «partial androgenic decrease in an aging male»), andropenia itd.
Da bismo bolje razumjeli mehanizme koji dovode do klimakterija muškarca treba bar u osnovnim crtama opisati dio njegovih hormonalnih funkcija.
Muško tijelo tijekom života podliježe različitim promjenama od kojih valja, izmedu ostalog izdvojiti pubertet, koji se zbiva u vremenu od 11.-15. godine života a karakteriziran je brojnim tjelesnim promjenama od kojih su najuočljivije: promjena glasa (postaje dublji), nagli rast i dobivanje odlika muškog spola. Mladić prerasta u muškarca a uzrok tim promjenama je djelovanje seksualnog hormona od kojih testosteron ima izuzetno važno mjesto.
Već iz navedenog se vidi da kljućnu ulogu u fazi klimakterija kod muškarca imaju hormoni od kojih se posebno izdvaja testosteron. Iako i u svakodnevnom govoru često upotrebljavamo riječ hormon ne znamo baš uvijek o čemu se zapravo radi. Riječ hormon dolazi od grčke rijeci hormao koja znači: mičem, potičem dražim. Dakle, radi se o visokoaktivnom kemijskom spoju, kemijskoj supstanci, koju proizvode i izlučuju u specijalne žlijezde u našem tijelu a oni (hormoni) onda potiču brojne funkcije našeg tijela. Kod muškarca su za tjelesni razvoj seksualnu aktivnost i opće dobro stanje posebno značajni muški spolni hormoni «androgeni» sa najvažnijim predstavnikom kojeg zovemo testosteron. U androgene hormone (muški seksualni hormoni) uz testosteron ubrajamo i DHEA (dihydroepiandrosteron), DHEA-sulfat i androstendion. Posebno mjesto u zbivanjima koje nazivamo klimakterij muškarca ipak zauzima testosteron za čiju produkciju su u najvećoj mjeri odgovorne specijalne stanice muškog sjemenika (testis) poznate pod imenom Leydig-ove stanice. Mehanizam lučenja androgenih hormona je služen no dade ga se pojednostavljeno prikazati i uz ogradu da i ova pojednostavljena shema ne mora biti posve razumljiva;
Čovječji mozak ima više dijelova od kojih je za ovu namjeru potrebno navesti područje međumozga gdje je smještena dio koji nazivamo hypotalamus a predstavlja «nadređenu» žlijezdu koja luči pobuđujući hormon nazvani GnRH (Gonadotropin-Releasing-Hormon) čiji je ciljni organ mala žlijezda na bazi mozga koju zovemo hipofiza do koje dospijeva krvlju. Dio hipofize pod utjecajem GnRH počinje pojačano lučiti hormone koji su dobili ime LH (luteinizirajuć hormon) i FSH (folikulostimulirajuć hormon). Hormon kojeg smo prozvali LH djelovat ce s određenom vremenskom distancom na svoj «ciljni organ» sjemenik (testis), preciznije na njegove specijalne stanice zvane Leydig-ove stanice, a one će započeti proizvodnju i lučenje muškog spolnog hormona – testosterona. Produkcija testosterona je pod kontrolom posebnog regulacijskog mehanizma nazvanog «povratna sprega» (feedback). Radi se jednostavno o tome da ce pojačano lučenje testosterona smanjiti izlučivanje LH (luteinizrajućeg hormona) iz hipofize a posljedica toga je smanjenje stimulacije Leydig-ovih stanica u testisu te pad lučenja testosterona.
Slika 1 i 2
                                      

Iako ovaj mehanizam, kada je i maksimalno pojednostavljen, izgleda složeno, potrebno ga je navesti jer je od posebnog značaja upravo kod starijih muškaraca i kod analiziranja muškog klimakterija. Naime, upravo kod starijih muškaraca dolazi do poremečaja regulatornog mehanizma kojeg smo nazvali «povratna sprega» i to na način da snižene vrijednosti testosterona (muškog seksualnog hormona) NEĆE rezultirati u mehanizmu «povratne sprege» pojačanim lučenjem LH iz hipofize i u konačnici pojačanim lučenjem testosterona. Sve ranije navedeno dade se shematski prikazati na slijedeći način (Slika 1 i 2)
Lučenje hormona podliježe je tijekom dana promjenjivim i nalazi se stalno pod kontrolom i specijalnim upravljačkim mehanizmima.
Produkcija seksualnih hormona raste do oko 30. godine života, zadržava visoku i konstantnu razinu do oko 40. godine života a potom postepeno opada. (slika 3)
slika 3
                                                                     
Od 40. godine života razina testosterona opada 1-2% godišnje tako da 15-20% muškaraca starijih od 50 godina života imaju snižene vrijednosti (slika 4)
slika 4 Dio muškaraca starijih od 50 godina sa sniženom vrijednosti testosterona
                                                                        

Iz prije navedenog vidljivo je da muški klimakterij (andropauza) može nastupiti već od 40. do 45. godine života a prepoznati ga možemo po različitim znacima starenja («staračkim znacima»):
• osjetom slabosti i iscrpljenosti te opadanje opće aktivnosti,
• boležljivosti i slabljenju opće energije,
• razdražljivosti i kolebljivost
• unutarnji nemir te slabljenje koncentracije
• slabljenje spolnog nagona i kvalitete erekcije
• oslabljenu mišicnu snagu te bolove u udovima i zglobovima
• pojačano znojenje te pojacanu osjetljivost na toplinu
• lošije spavanje
• povećanje tjelesne težine bez promjena dotadašnjeg nacina života.
Navedene simptome susrećemo češće kod muškaraca srednje dobi i to posebno onih sa sniženim vrijednostima testosterona a da ne obraćamo posebnu pažnju na neke od ovih znakova držeći ih normalnom pojavom u životu. Dob izmedu 50. i 60 godine života posebno je izložena ovim promjenama. Ljudi te dobi se nalaze na vrhu svoje životne snage i uspjeha u poslu i zvanju te je razumljivo da se ovih promjena žele riješiti jer neki od ovih subjektivnih osjeta dovode do smanjenja poslovnog elana a nisu rijetki i posljedični problemi na radnom mjestu. Promjene koje nastupaju kod muškarca u fazi klimakterija dovode često do narušavanja obiteljske harmonije, seksualnih problema i ozbiljnih sukoba među bračnim partnerima.
Ovdje se mora jasno naglasiti da neke gore navedene simptome ne nalazimo samo kod muškaraca u fazi klimakterija. Susrećemo ih kod drugih bolesti od kojih posebno treba izdvojiti oboljenja jetara, kod različitih vrsta tumora, kod bolesti bubrega te krvožilnog sustava ili kod uzimanja nekih lijekova. Razumljivo je da pripisati ih samo stanju klimakterija muškarca a bez prethodnog isključivanja drugih oboljenja ili razloga može dovesti do opasnih i neženjenih grešaka pa je stoga u njihovoj interpretaciji nužan uobičajeni oprez, znanje, iskustvo i valjana dijagnostika.
Ako je nedvojbena činjenica da kod muškaraca starijih od 40 godina možemo susresti i tjelesne i duševne promjene kao posljedicu smanjenja lučenja androgenih hormona, onda postaje izuzetno važno znati na što ti hormoni inaće djeluju i do čega dovodi smanjenje njihove razine u muškom tijelu. Pa je tako poznato slijedeće djelovanje ovih hormona na pojedine sustave i posljedice koje nastaju ako dolazi do androgenog deficita:

građa kostiju
Androgeni hormoni sprječavaju razgradnju a stimuliraju izgradnju kostiju. Manjak testosterona dovesti ce do promjena na kostima koje zovemo osteoporoza. Kosti postaju krhke a rizik prijeloma takovih kostiju u starijoj dobi u znatnoj mjeri raste.
mišići
Dobro je poznato da androgeni dovode do povečanja mišićne mase i mišićne snage dok njihov manjak djeluje obrnuto; snaga mišića opada a javlja se i smanjenje mišićne mase poznatije pod nazivom atrofija mišica što za posljedicu može izmedu ostalog imati pojavu bolova u ledima.
masno tkivo
Androgeni potiču povećanje tjelesne mase bez masnoća.
Manjak androgenih hormona dovodi do pretvaranja mišićne mase u masno tkivo te tako i do porasta ukupnog djela masti odnosno tjelesne težine. Povečava se volumen trbuha koji poprima izgled onoga što obično znamo zvati «pivski trbuh».
koža i dlake
Androgeni djeluju stimulativno na lučenje žlijezda lojnica kože te rast brade i tjelesnu dlakavost dok njihova odsutnost rezultira suhom kožom te usporenim rastom brade.
psiha
Nedostatak androgena dovode do niza psihičkih promjena i poremećaja od kojih vrijedi spomenuti loše raspoloženje, smanjenje koncentracije, slabije pamćenje, razdražljivost itd.
spolni život
Androgeni su muški seksualni hormoni koji pojačavaju spolni nagon (libido), seksualne fantazije, spontanu noćnu erekciju te učestalost orgazma i ejakulacije dok smanjenje njihove razine dovodi do obrnutih pojava; želja za spolnim odnosom slabi, erekcija (ukručenost spolovila) slabi ili izostaje a primjetne su i promjene vanjskog genitala u smislu njegovog smanjenja.
krvna slika
Androgeni hormoni stimuliraju proizvodnju crvenih krvnih tijela a njihovo smanjenje dovodi do bljedila odnosno stanja koje zovemo anemija. Posljedica androgenog deficita može biti pojava mučnine i opća slabost, a djelovanjem na imunološki sustav može stvarati probleme vezane za obranu od infekcije.
mijena tvari i krvotok
Utvrđena je povezanost testosterona i kardiovaskularnih bolesti u smislu da snižene vrijednosti ovog hormona povećavaju rizik od pojave bolesti jer se povećava kolicina masnoća u krvi kao a i ukupna količina masnog tkiva u tijelu.
Iako su na ovom mjestu nabrojani najvažniji učinci muških seksualnih hormona i posljedice koje nastaju njihovim smanjenjem, ima promjena koje su manje uočljive a i onih o kojima manje ili ništa ne znamo. Već i ove navedene dostatan su razlog za ozbiljan dijagnostički i terapeutski pristup. Naravno, svi ovi simptomi ne moraju se javiti kod zajednički, nekada će biti prisutni pojedinačno a nekada u različitim vrstama kombinacija.
Uoči li muškarac određene dobi (okvirno razdoblje od 45. do 60 godine života) neke od navedenih simptoma postoji razlog za javljanje liječniku radi pregleda pri čemu ce se posebna pažnja posvetiti slijedećim postupcima:
1. isključivanje drugih tjelesnih uzroka koji bi mogli dovesti do znakova zbog kojih se muškarac javlja liječniku ( već ranije spomenuta kronična oboljenja ili druge bolesti koje mogu dovesti do sličnih simptoma)
2. u sklopu laboratorijske obrade učiniti će se jutarnja hormonalna analiza s ciljem dokazivanja sniženih vrijednosti hormona u krvi
3. tjelesnim pregledom i laboratorijskim pretragama isključiti postojanje raka prostate prije započinjanja bilo kakve nadomjesne (supstitucione) hormonalne terapije
Tri navedena postupka su izuzetno važna i kod pristupa analiziranju stanja koje upućuje na znake klimakterija kod muškarca ne smiju se preskočiti. Jednostavno, nedopustivo je započinjati terapiju androgenima po vlastitoj odluci ili drugačije a da prethodni pregledi i analize nisu napravljeni.
Više medicinskih specijalističkih djelatnosti može sudjelovati u dijagnosticiranju i terapiji klimakterija u muškarca (urolozi, endokrinolozi, ginekolozi itd.) no čini se da bi ipak specijalisti urolozi trebali imati primat u rješavanju ove problematike. Za to postoje najmanje dva razloga. Prvo, urologija je medicinska specijalizacija (sa svojim superspecijalnostima kao što je andrologija itd.) koja se upravo bavi dijagnostikom, liječenjem i praćenjem bolesnika sa smetnjama mokraćno spolnog sustava (urogenitalnog sustava). I drugo, terapijski hormonalni zahvati pretpostavljaju isključenje malignog oboljenja prostate (raka prostate) a i kada ga nedvojbeno nema zahtijevaju stalni nadzor bolesnika pod androgenom terapijom upravo s ciljem da bi se pravodobno utvrdili znaci ove bolesti ili urogenitalnih promjena koji bi se mogli javiti tijekom liječenja. Dakako da i kod klimakterija muškarca kao i kod drugih bolesti treba računati sa svim oblicima suradnje liječnika različitih specijalnosti kako bi rezultati za korisnika bili maksimalni.
Kako je produkcija hormona ovisna i o načinu života, dakle o «vanjskim» čimbenicima, treba kod pojave znakova klimakterija u muškarca svakako započeti s korekcijama tog plana kako u preventivnom tako i u terapijskom smislu. Odgovarajući način života smanjuje rizik pojavljivanja smetnji vezanih za hormonalni deficit.
Posebno važno je imati na obratiti pažnju na četiri čimbenika koji djeluju na hormonalnu razinu: prehranu, tjelesnu aktivnost, spolni život (seksualnu aktivnost) i utjecaj stresa.
Što se prehrane tiče ona bi u osnovi trebala imati za cilj postizanje i održanje normalne tjelesne težine uzimanjem hrane po slijedećem općem naputku:
• hrana s manje masnoća, više vegetarijanski tip prehrane
• obilno voća
• puno tekućine ( cca 2-2,5 litre na dan)
• mediteranski orijentirana kuhinja
Što se tjelesne aktivnosti tiče, poznato je da muškarci s dobrom i pravilnom fizičkom aktivnošcu imaju viši nivo testosterona od slabije aktivnih ili inaktivnih muškaraca. Ta činjenica upućuje na potrebu što ranijeg i pravilnijeg bavljenja sportskim aktivnostima primjerenim dobi ne sa ciljem postizanja sportskih rezultata već opće dobre kondicije. To uključuje aktivnosti od vožnje biciklom, fitnes – vježbanja, jogging-a te drugih pojedinačnih ili grupnih sportova.
Redovita seksualna aktivnost ce povecati razinu hormona dok, s druge strane, seksualna inaktivnost s vremenom dovodi do sniženja hormonalnih vrijednosti i postepenog gubitka seksualne želje.
I za stres je znano da mijenja izlučivanje hormona, ubrzava proces starenja i da skraćuje životni vijek, i obrnuto, prevladavanje stresa, izbjegavanje pušenja, upotrebe droga i alkohola, poboljšava hormonalni status, usporava starenje i produžuje životni vijek.
Kada se medicinskom dijagnostikom ipak utvrdi da postoji manjak testosterona (gonadotropina) i da je to razlog pojave odredenih simptoma u okviru onoga što zovemo muški klimakterij indicirano je provesti nadomjesnu hormonalnu terapiju. Kod provodenja nadomjesne terapije muškim spolnim hormonom stoji nam na raspolaganju više mogučnosti od kojih treba izdvojiti:
• -propisivanje testosterona na način da ga se uzima na usta pri čemu je nepovoljna činjenica da se aktivna supstanca razgraduje u jetri, odnosno nepotpuno resorbira u krv.
• -davanje testosterona injekcijom u mišic svake dva ili tri tjedna predstavlja najčešce primjenjivanu i cijenom pristupačnu terapiju.
• -moderniji terapijski oblik je primjena hormonskog flastera na kožu koji polagano otpušta lijek (testosteron). S obzirom da ga se mijenja svako jutro, on u svom djelovanju oponaša prirodnu razinu lučenja testosterona. Na sličan način moguće je primijeniti testosteron u obliku gela.
• -moguće je također minimalnim operativnim zahvatom ugraditi testosteronski preparat pod kožu trbuha i tim načinom zadovoljiti androgene potrebe u periodu od 4-6 mjeseci uz redovitu kontrolu njegove razine
Odluka o obliku androgene terapije je stvar liječnika i dogovora s pacijentom i vezana je osim s medicinskom indikacijom o potrebi liječenja i sa drugim elementima (dostupnost lijeka, cijena, komfor pacijenta i dr.)
Liječenje testosteronom prate i određene blage nuspojave koje uvijek treba imati na umu.
Posebno je ipak važna činjenica da liječenje testosteronom može stimulirati rast i napredak raka prostate kako onog koji je manifestan tako i onoga koji u prostati stoji prikriven. To nas ponovno vraća na ulogu Urologa u prepoznavanju, dijagnosticiranju, terapiji i praćenju bolesnika s znacima muškog klimakterija. Očito je da je prostata, osim razine androgena, u centru našeg promatranja. Da bismo dakle uopce započeli hormonalnom androgenom terapijom potrebno je zadovoljiti određene pretpostavke koje su isključivo u domeni rada specijaliste Urologa:
1. urološka anamneza
2. digitorektalni pregled prostate
3. PSA-test
4. transrektalni ultrazvučni pregled prostate
Pod urološkom anamnezom razumijemo razgovor urologa i pacijenta s ciljem dobivanja podataka vezanih s jedne strane na područje kojim se urologija bavi, a to je urogenitalni sustav, te sa druge na tegobe koje karakterizira razdoblje onoga što zovemo muški klimakterij.
Pregled prostate njenim opipavanjem kroz završni dio debelog crijeva («digitorektalni pregled prostate») ima za cilj orijentirati se o promjenama njene konzistencije s posebnim naglaskom na prisutnost ili odsutnost elemenata koji bi mogli ili upućuju na rak prostate.
PSA-test predstavlja dijagnostički postupak kojim se iz krvi određuje tumor-biljezi, tvari čije prisustvo u povišenim vrijednostima upućuje na mogucnost postojanja raka prostate ali čije normalne vrijednosti tu mogućnost ne isključuju. Naime, mora se uzeti u obzir činjenica da oko 10% svih oboljelih od raka prostate nema povišene vrijednosti tumor-biljega kojeg zovemo PSA! Kako je pacijent stariji tako vjerojatnost da ima «skriveni» rak prostate raste (zna se za podataka da bolesnici stariji od 80 godina u 50% slučajeva imaju prikriveni rak prostate) što u provođenju hormonalne terapije iziskuje stalne i kontinuirane urološke kontrole. Pod urološkim kontrolama podrazmjeva se minimalno svaka 3 mjeseca kontrolirati PSA u krvi te svakih 6 mjeseci kontrola prostate digitorektalnim pregledom. U ovom času valja odmah istaći i činjenicu da nema pokazatelja da testosteron pokreće karcinom prostate (jer bi tada svaki muškarac s normalnim vrijednostima testosterona obolio od te bolesti) pa prema tome nije opravdan niti strah od hormonalnog liječenja kada su zadovoljeni prije navedeni dijagnostički postupci.
Ultrazvučni pregled prostate ima za cilj dobivanje podataka o njezinoj veličini, volumenu, strukturi, bolesnim promjenama (ukljucivo naravno i rak prostate!) i predstavlja danas nezaobilazni standard u svijetu, jasno tamo gdje se može učiniti.
Očito je da su glavne moguće nuspojave liječenja testosteronom uglavnom vezane za prostatu i njen manifestni ili prikriveni rak. Prostata postaje organ u centru pažnje kod nadomjesne hormonalne terapije u fazi klimakteričkih problema muškaraca no postoje i druge, manje značajne, neželjene popratne pojave koje treba spomenuti.
Prostata se može minimalno uvečati (dobroćudno!) pod djelovanjem testosterona.
Pod utjecajem testosterona može doći do stimulacije rada lojnih žlijezda kože i pojave akni. U slučaju predoziranja testosteronom dolazi do stimuliranja proizvodnje krvnih tjelešaca (polyglobulija) s posebnim povečanjem broja crvenih krvnih tjelešaca dok se kod nekih bolesnika javlja uvećanje dojki (ginekomastija).
Popratne pojave u cijelosti nisu takve da prave veće poteškoće ali su svakako razlog za pažljivo individualno doziranje lijeka i redovite kontrole liječnika.
Što reči u konačnici o muškom klimateriju? Posebno je važna i dobra već i sama činjenica da se o toj problematici poćne otvoreno govoriti. Problem «promjena» kod muškarca je sličan klimateriju kod žena ali ima i niz specifičnosti koje proizlaze izmedu ostalog i iz činjenice da se radi o različitim spolovima. Značajno je u tom kontekstu napomenuti i to da kod muškarca sam klimakterij nije ujedno i prestanak oplodne sposobnosti dok kod žena s posljednjom menstruacijom prestaje sposobnost zanošenja odnosno trudnoće.
Masu poteškoća koje se u toj fazi života mogu pojaviti kod muškarca, a koje često podvodimo pod neka druga zbivanja ili bolesti, mogu se korigirati i time uvelike poboljšati kako opće zdravstveno stanje tako i sveukupnu kvalitetu i dužinu života. Neka bolesna stanja koja mogu proizići kao posljedica hormonalnog disbalnasa također se mogu spriječiti ili bitno umanjiti. Sve to govori u prilog postavljanja nekih novih standarda u kojem klimakterij muškarca sve više dolazi u središte pozornosti. Za što bolje rezultate na tom planu potrebno je s jedne strane učiniti nove pomake u medicinskom pristupu a s druge što češće i kvalitetnije obavijestiti javnost (posebno njen muški dio) o novim putovima k boljem zdravlju i boljem životu.

                                                                                                                                                                                   Dr.med. Željko Petek, specijalist urolog
                                                                                                                                                                                   Privatna specijalistička urološka ordinacija
                                                                                                                                                                                   Osijek, A. Hebranga 67.
                                                                                                                                                                                   tel. 031/358-353
                                                      
                                                                                       povratak na: teme - naslovnu stranu