UPALA MOKRAĆNOG MJEHURA
                                                                                                                 <Cystitis>

Upala mokraćnog mjehura je najcešće urološko oboljenje a čijim se liječenjem često bave ili lijecnici opće medicine ili pak drugih medicinskih specijalnosti. Jednostavna infekcija (upala) mjehura u pravilu i ne mora biti indikacija za liječenje specijaliste, i tek pojava odredenih oblika upale mjehura, uporna ponavljanja, druga bolesna stanja, neobičnost nalaza te slab odgovor na provedeno liječenje predstavljaju razlog za upučivanje na specijalistički pregled, urologu.
Iako gotovo svakodnevno imamo prilike čuti riječi Ťupalať, Ťinfekcijať, Ťzarazať, često nismo posve sigurni o ćemu se zapravo radi pa je dobro malo pojasniti ove riječi; infekcija (lat. inficere – otrovati, okužiti) predstavlja takovo zbivanje gdje mikrob (mikroorganizam) prodire u ljudski organizam, dakle činjenično stanje koje govori o odnosu mikroorganizma i našeg tijela-mikroorganizam je prodro u naše tijelo. Ova riječ nam ne govori ništa o tome što je on napravio, kakav je njegov odnos prema našem tijelu, odnosno kakav je odnos i reakcija našeg tijela prema njemu. U istom značenju upotrebljava se i riječ Ťzarazať.
Riječ Ťupalať, već je daleko preciznija; inflamacija (lat. inflamatio–potpaljivanje) predstavlja skup događanja koji nastaje nakon infekcije (zaraze). To je, općenito govoreći, reakcija ljudskog organizma na različite podražaje ukljucujući naravno i prodor mikroorganizama u naše tijelo odgovara na učinjenu štetu angažiranjem različitih krvnih stanica, krvnih žila i vezivnog tkiva. Upalu, osim mikroorganizama (bakterije, virusi) na koje prvo pomislimo, može izazvati i niz drugih činioca: mehanički faktori (npr. ozljede, udarci), kemijske različite supstance (npr. kiseline, otrovi insekta), izlaganje povišenoj temperaturi (npr. opekline od sunca) ili niskoj temperaturi (smrzotine), radioaktivno zračenje ili paraziti ( npr. gliste, uši), a organizam će generalno uzevši reagirati na nastalo zbivanje s 5 karakterističnih zbivanja koje u stručnom žargonu zovemo Ťkardinalni simptomi upaleť. Kod svake akutne upale možemo zapaziti ili dijagnosticirati slijedeće simptome (znake) bolesti:
1. bol (bol područja zahvaćenog upalom)
2. oteklina (oteklina područja zahvaćenog upalom)
3. crvenilo (crvenilo područja zahvaćenog upalom)
4. toplina (toplinu područja zahvaćenog upalom)
5. poremećaj funkcije (poremećaj funkcije podrucja zahvaćenog upalom ili šire)
Kod nekih upala i medicinskom laiku ce biti jasno vidljivi svi simptomi upale a kod drugih će neki biti skriveni pa će tek stručni, medicinski pregled i dijagnostika postaviti dijagnozu upale. Posve jednostavan primjer upale kod kojeg jasno možemo prepoznati sve njene gore navedene znake je Ťupala zubať; bol je po intenzitetu različita ali jasno prisutna, oteklinu vidimo kao i crvenilo kože, a možemo i pipanjem osjetiti kao uostalom i jače izraženu toplinu otečenog mjesta. Poremećaj funkcije manifestira se nemogučnošcu griženja s oboljelim zubom. S druge strane, kod upale mokraćnog mjehura (cistitis), koji je smješten u dubini našeg tijela, sigurno nismo u mogućnosti vidjeti recimo oteklinu ili crvenilo.
Cistitis (infekcija mokraćnog mjehura), u svojem najjednostavnijem obliku u znatno većoj mjeri javlja se kod žena za što je jedan od važnijih razloga građa, odnosno razlike u građi, ženskog i muškog genitala, prvenstveno, razlike u dužini mokraćne cijevi.
Mokracni mjehur je smješten u prednjem dijelu zdjelične šupljine, iza stidne kosti a ispred završnog djela debelog crijeva kod muškarca odnosno, ispred maternice kod žene. On je od organa trbušne šupljine odijeljen tankom opnom koju zovemo potrbušnica i koja je jednim dijelom tijesno naslonjena na njega. Mokraćni mjehur je šuplji mišićni organ pokriven s unutarnje strane s sluznicom a služi za sakupljanje mokraće do momenta slijedećeg mokrenja. Pun mokraćni mjehur kruškolikog je oblika čiji je funkcionalni kapacitet oko 3,5 decilitra a maksimalni oko 7,0 decilitra kod čega se u normalnim prilikama javlja poziv za mokrenje. U nekim bolesnim stanjima kapacitet funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura se drastično mijenja pri ćemu u ekstremnim slučajevima u mjehuru može biti i do 5 litara (!) mokraće a ponekad jedva da može zadržati količinu od nekoliko kubičnih centimetara. Unutar mokraćnog mjehura, na njegovom dnu nalaze se dva otvora koji predstavljaju završetke kanala (mokraćovoda) koji spajaju bubrege s mokraćnim mjehurom. Ova dva otvora mokraćovod s otvorom početka mokraćne cijevi čine trokutasto polje iza kojega se nalazi blago udubljenje dna mjehura što predstavlja i njegovu najnižu točku.
S unutarnje strane mokraćni mjehur je prekriven sluznicom pa potom, gledajući prema van, dolazi sloj mišićnog tkiva da bi konačno s vanjske strane mjehur bio obložen vezivnim tkivom. Mišićna vlakna koje grade mokraćni mjehur složeno su isprepletena a oko početka mokraćne cijevi oblikuju poseban mišični prsten koji drži mokraćni mjehur zatvoren između dva mokrenja. Mišićni dio stjenke mokraćnog mjehura svojim stezanjem uzrokuje pražnjenje mjehura odnosno mokrenje. Ukratko, mokraćni mjehur je rezervoar koji se nalazi izmedu bubrega i mokraćovoda s jedne strane te mokraćne cijevi i vanjskog svijeta s druge strane. (slika 1.)
                                     

Slika 1. smještaj mokraćnog mjehura u maloj zdjelici
Zbog posebne uloge mokraćne cijevi kod upale mokraćnog mjehura potrebno je reči barem toliko da postoji njena bitna razlika u dužini kod žene i muškarca. Mokraćna cijev kod žene duga je tek 3-4 centimetra a kod muškarca 16-17 centimetara.
Od mikroorganizama koji su uzročnici upale mokraćnog mjehura, dakle cistitisa, najčešće je zastupljena grupa tzv.ťgram-negativnihť bacila, a iz te grupe vodeća bakterija uzrocnik upale je Escherichia coli. Ova bakterija (Slika 2) uzročnik je nekomplicirane upale mokraćnog mjehura u oko 80% ljudi. Uz ovu bakteriju javljaju se u manjem postotku i druge od kojih je svakako za spomenuti Proteus i Klebsiellu i Enterobacter pri ćemu upala izazvana Proteusom ili Klebsijellom može govoriti i za prisustvo kamenca u mokraćnom sustavu jer te bakterije svojim djelovanjem povećavaju sklonost njegovom nastanku.
I druga grupa mikroorganizama, tzv.ťgram-pozitivniť koki, izazivaju cistitis u doduše manjem postotku a susrećemo ih u mikrobiološkim nalazima pod nazivima Staphylococcs saprophyticus, Enetrococcus, Staphylococcus aureus i dr. Uzročnici upale mokraćnog mjehura mogu biti i spolno prenosivi mikroorganizmi (Chlamidia trichomatis, Neisseria gonorrhoeae, herpes simplex virus), zatim Ureaplasma urealythicum, grupa adenovirusa te neki drugi virusi. Od gljivica kao uzročnika cistitis svakako treba spomenuti Candidu albicans koja se češće susreće kod bolesnika sa šecernom bolesti ili kod onih koji zbog smetnji s mokrenjem imaju postavljeni kateter. Neke od spomenutih mikroorganizama koje su uzročnici upale mokraćnog mjehura predstavljaju dio svijeta mikroba koji nas okružuje boraveći u zraku, na stvarima, na našem tijelu i u njemu.
              

                           

Slika 2 Escherichia coli; izgled bakterije pod mikroskopom

Čovjek živi u okruženju drugih živih bića, pa tako i mikroorganizama, u određenom skladu i ravnoteži koja kada se drastično poremeti u korist nekih od navedenih mikroba nazivamo bolesti. Vratimo li se još jednom na izgled mokraćnog sustava čovjeka vidimo da se zapravo radi o jednoj šupljoj cjelini ispunjenoj mokraćom koja s vanjskim svijetom komunicira sa završetkom mokraćne cijevi. Upravo otvor mokraćne cijevi predstavlja Ťnajslabije mjestoť ovog sustava, otvor kroz koji, u najvećem broju slučajeva mikroorganizmi dospijevaju u mokraćni mjehur i izazivaju njegovu upalu iako to nije i jedini put. No valja reci da svako prisustvo mikroorganizama u mokraćnom mjehuru ipak ne izaziva upalu. Naše tijelo posjeduje zaštitne mehanizme koji sprječavaju nastanak bolesti. Mokraćni mjehur se ispire i tako odstranjuje prispjele bakteriji, sluznica ima protubakterijska svojstva a i sastav mokraće djeluje izrazito nepovoljno na život i mikroorganizama. Uz to, mokraćni mjehur stvara svoja protutijela koja su namijenjena onesposobljavanju ili uništenju mikroorganizama. Očito je dakle da je za nastanak bolesti potrebno da neki od ovih mehanizama zataje no nije nevažno niti to koja količina mikroorganizama dospije u mokraćni mjehur a niti to kakvog su stupnja agresivnosti.
Neka stanja posebno pogoduju nastanku upale mokraćnog mjehura. Uz činjenicu da se zbog kratkoće mokraćne cijevi žene cistitis češce kod njih javlja valja dodati spoznaju da spolna aktivnost dodatno doprinosi pojavi bolesti posebno kod mladih ženskih osoba. U vezi s tim dokazano je da se pojava upale mokraćnog mjehura smanjuje ukoliko žena nakon spolnog odnosa mokri. Primjena odredenih sredstava protiv začeća mijenja strukturu uobićajeno prisutnih mikroorganizama predvorja rodnice, okoline otvora mokraćne cijevi i same rodnice te tako omogućava prodor i učinak invazivnijh mikroorganizama.
Cistitis se češće javlja i kod ljudi loših higijenskih navika pri ćemu nedovoljno, i neredovito pranje podrucja genitala i okoline završnog otvora debelog crijeva ističe kao bitan čimbenik. Izlaganje hladnoći (tzv. Ťprehladať) mijenja uvijete za rast i razvoj bakterija i rezultira učestalijom pojavom bolesti: Ovo je posebno interesantno i sada, u ljetnim mjesecima, kada duži boravak u relativno hladnoj vodi može doprinijeti češćoj pojavi upale mjehura.
Upale mokraćnog mjehura su znatno češće kod muškaraca s upalom prostate (prostatitis) ili dobroćudnim uvećanjem prostate te kod osoba s poremećenom inervacijom mokraćnog mjehura uslijed drugih bolesti (ozljede kralježnice, šecerna bolest, multipla skleroza) a ima i sve više potvrda o nasljednoj sklonosti cistitisu.
Osim navedenih okolnosti koje mogu dovesti do upale mjehura posebno valja istaći učestaliju pojavu bolesti kod određenih medicinskih postupaka kojima se i uz najpažljiviji rad može unijeti mikroorgnizme u mokracni mjehur. Na prvom mjestu je kateterizacija kod bolesnika koji iz nekog razloga ne mogu mokriti ili moraju trajno imati postavljen kateter. Endoskopija (cistoskopija) i različite vrste endoskopskih zahvata također u izvjesnoj mjeri predstavlja rizik za pojavu cistitisa.
Bilo koji da je uzrok pojave upale mokraćnog mjehura, u njegovoj unutrašnjosti, na sluznici, javljaju se odredene promjene karakteristične za upalu; otečenost sluznice, crvenilo uslijed pojačane prokrvljenosti, pojavu gnojnih žarišta, zamućenu ili krvavu mokraću itd.
Znaci akutne bolesti su markantni, lako prepoznatljivi. Opće stanje bolesnika nije u toj mjeri poremećeno koliko su jake smetnje koje ima. U pravilu temperatura nije povišena. Jedan od vodećih znakova (simptoma) je nezadrživi nagon na mokrenje. Bolesnik ima pozive svaki čas a mokri tek po nekoliko kapi uz jako pečenje i veću ili manju bol u podrućju mokraćne cijevi ili spolovila. Oboljeli se često žali na intenzivno žarenje u mokraćnoj cijevi i kada ne mokri. Bol nije prisutna samo u mokraćnoj cijevi vec i u donjem trbuhu i traje kontinuirano s tim da je najintenzivnija na kraju mokrenja. Ne rijetko mokraća je crvena, krvava i oboljeli navodi decidirano ili da mokri Ťčistu krvť ili da se pojava krvi javlja samo na kraju mokrenja. Zamućena mokraća i eventualni neugodni miris u pravilu se vida ako nema krvarenja. Koliko će navedene smetnje trajati zavisi o nizu činioca. U pravilu nagla nekomplicirana upala mokraćnog mjehura relativno naglo prestaje za 2-3 dana i bez liječenja ali se jednako tako može produžiti i do 2 tjedna te nakon toga i brzo ponoviti.
Kako su znaci upale mokraćnog mjehura vrlo impresivni i dijagnoza ove bolesti nije posebno teška. U ne malom broju oboljeli se javlja liječniku s vec postavljenom dijagnozom; Ťdolazim zbog upale mjehura!ť no uz sve treba pažljivo uzeti podatke od bolesnika o početku bolesti, naćinu, mokrenja, bolovima, boji mokraće, njenom mirisu, ranijem pojavljivanju i eventualnim drugim bolestima. Pojavu krvi u mokraći, koju relativno često susrećemo kod akutne upale mokraćnog mjehura, treba posebno pažljivo ispitati. Naime, krvava mokraća, u većoj ili manjoj mjeri, može se javiti kod bolesnika s drugim relativno skromnim popratnim znakovima bolesti ili bez njih i uvijek treba pobuditi sumnju na ostale bolesti mokraćnog sustava od kojih je rak na prvom mjestu.
Jednako tako potrebno je učiniti i pregled bolesnika na uobićajeni način kako s posebnim osvrtom na spolne organe kako ne bi došlo do previda nekih drugih stanja i bolesti koje u jednom dijelu mogu imitirati neke znakove bolesti koje susrecemo akutne upale mjehura.
Laboratorijska dijagnostika kod nekomplicirane akutne upale mokraćnog mjehura nije komplicirana. Mikroskopski pregled mokraće pokazati ce prisustvo povećanog broja bijelih i crvenih krvnih tjelešaca te bakterija što je dostatno za postavljanje dijagnoze cistitisa. Mikrobiološka analiza mokraće ima za cilj utvrđivanje tipa mikroorganizma, njegovog broja u mokraći i osjetljivosti na antibiotike no rezultati pretrage ne mogu se dobiti brzo. U nejasnim slučajevima dijagnostički postupci mogu se proširiti dodatnim laboratorijskim pretragama, ultrazvučnim pregledom, rentgenološkim pregledima i drugim dijagnostičkim postupcima.
Liječenje nekomplicirane upale mokraćnog mjehura kod njegove jasne slike treba započeti odmah, ne čekajući rezultat eventualno uzete mokraće za mikrobiološku analizu. Od općih mjera bolesnik treba piti što više tekucine, tako da njena dnevna kolicina bude izmedu 2-4 litre čime se postiže pojacano stvaranje mokraće i posljedićno bolje ispiranje mokraćnog mjehura. Urološki čajevi ( ŤUvin cajť) blagotvorno i dezinficirajuće djeluju na sluznicu mokraćnog mjehura te se u pravilu preporućuju. Svakako treba izbjegavati pijenje crne kave, alkohola voćnih sokova i mliječnih produkata. U hrani treba izbjegavati jake začine (posebno ljuto). Blagotvorno djelovanje ima toplina te se preporučuje stavljanje termofora ili toplih obloga na podrućje donjeg trbuha. Zbog bolova za vrijeme mokrenja ali i mimo mokrenja propisuju se lijekovi koji opuštajuće djeluju na mišiće mjehura (spazmolitici) a kod jakih bolova i analgetici.
Antibiotika se kod nekompliciranog cistitisa mogu propisati kao jednokratna terapija ali u visokoj dozi ili kao uobičajena terapija u trajanju od 2-3 dana pri ćemu se odabiru oni iz reda amoksicilina, cefalosporina ili kombinacija sulfa s trimetoprimom, vec prema iskustvu liječnika i sliči bolesti.
Kod nekompliciranih upala mokraćnog mjehura provedeno liječenje daje brze i dobre rezultate s potpunim povlaćenjem znakova bolesti.
Izostanak povoljnog rezultata liječenja razlog je za upućivanje bolesnika na pregled urologu!
Drugi oblici upale mokraćnog mjehura kao što su kronični cistitis, tuberkulozni cistitis, cistitis koji nastaje kao posljedica zracenja, intersticijalni cistitis i drugi oblici, zahtijevaju dodatne specijalisticke dijagnosticke postupke i naravno druge oblike liječenja sve do potrebe za operacijom u nekim slučajevima.
Upala mokraćnog mjehura u svom jednostavnom obliku liječi se brzo i potpuno, a u svojim blažim oblicima često kroz nekoliko dana prestaje i bez terapijske intervencije Ipak, radi se o bolesti koja ili može rezultirati i komplikacijama ili nastaje u sklopu drugih oboljenja mokraćno-spolnog sustava te stoga zavrjeđuje našu pažnju i odgovarajući liječnicki tretman.

                                                                                                                                                                                       Dr.med. Željko Petek, specijalist urolog
                                                                                                                                                                                       Privatna specijalistička urološka ordinacija
                                                                                                                                                                                       Osijek, A. Hebranga 67.
                                                                                                                                                                                       tel. 031/358-353
                                                      
                                                                                           povratak na: teme - naslovnu stranu